Obnovljena ambulanta u Bobetinom Brdu
Za ljekara nema većeg zadovoljstva od izliječenog pacijenta, a zadovoljstvo je još veće kad sa sugrađanima radi na prevenciji zdravlja. Ovo je posebno značajno kad je riječ o selima koja su kilometrima udaljena od grada, a mještani vremešni i usamljeni. Da ne postoji problem koji se trudom i radom može uspješno riješiti, najbolje govori činjenica da je od 9. aprila ove godine, u majevičkom selu Bobetino Brdo, sa radom počela obnovljena ambulanta. Obilazeći mještane ovog sela, koje je udaljeno više od 20 kilometara od Lopara, mladi dr Želimir Nešković, kroz razgovor sa njima, uvidio je potrebu da se obnovi ambulanta, kako bi im omogućili adekvatni zdravstveni pregledi i njega. Pokrenuo je inicijativu koja je naišla ne samo na odobravanje, nego i oduševljenje.
Sloga kuću gradi
Kako to i biva u mjestima gdje žive čestiti i marljivi ljudi, svi su se udružili i krenuli u obnovu ambulante. Mještanima Bobetinog sela, u pomoć su pritekli rođaci iz dijaspore, ali i Dom zdravlja Lopare, tako da danas ne samo da imaju novu ambulantu, nego i prvi ultrazvučni aparat u nekom od sela na području ove majevičke opštine. Skromni ljudi ne žele da pričaju o sebi, iako zaslužuju pažnju i priznanje, pa tako i mladi dr Nešković. Na insistiranje redakcije “Semberskih novena” da nam potvrdi informaciju, rekao je da je on samo ljekar koji poštuje Hipokratovu zakletvu, a nadasve je posvećen svom kraju i mještanima.
-Od svega mi je najvažnija činjenica da će oko 300 mještana Bobetinog sela od 9. aprila svake srijede imati mogućnost da ih u seoskoj ambulanti pregleda ljekar. Srećan sam što smo uspjeli da zajedničkim zalaganjem obezbjedimo da u ambulanti imamo ultrazvučni aparat, EKG,aparate za mjerenje sećera u krvi, holesterola, gustine krvi, inhalator i drugu neophodnu medicinsku opremu, rekao je dr Nešković. Upravo kao što i piše u Hipokratovoj zakletvi: “U času kada stupam među članove ljekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno. Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika. Poštovaću tajne onoga ko mi se povjeri. Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja. Moje kolege će mi biti braća.
U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri, vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka”.
(Semberske novine)
